Više od 10.000 podataka o lijekovima iz cijele Europe.
Sve što se može znati o lijekovima.
Klavocin 1000 mg + 200 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju
Klavocin 1000 mg + 200 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju
Klavocin 1000 mg + 200 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju:
Jedna bočica sadrži 1000 mg amoksicilina u obliku amoksicilinnatrija i 200 mg klavulanske kiseline u
obliku kalijevog klavulanata.
Za cjeloviti popis pomoćnih tvari, vidjeti dio 6.1.
Klavocin 1000 mg + 200 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju:
Jedna bočica sadrži 1000 mg amoksicilina u obliku amoksicilinnatrija i 200 mg klavulanske kiseline u
obliku kalijevog klavulanata.
Za cjeloviti popis pomoćnih tvari, vidjeti dio 6.1.
Profilaksa infekcija povezanih s većim kirurškim zahvatima kod odraslih poput onih koji uključuju:
- Gastrointestinalni trakt
- Pelvičku šupljinu
- Glavu i vrat
- Bilijarni trakt.
Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnom korištenju antibakterijskih lijekova.
Profilaksa infekcija povezanih s većim kirurškim zahvatima kod odraslih poput onih koji uključuju:
- Gastrointestinalni trakt
- Pelvičku šupljinu
- Glavu i vrat
- Bilijarni trakt.
Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnom korištenju antibakterijskih lijekova.
Za odabir doze Klavocina za liječenje pojedinačne infekcije treba uzeti u obzir:
- Očekivane patogene i njihovu vjerojatnu osjetljivost na antibakterijske agense (vidjeti dio 4.4.)
- Težinu i mjesto infekcije
- Dob, težinu i bubrežnu funkciju bolesnika kao što je prikazano ispod.
Prema potrebi treba razmotriti primjenu drugih doza i oblika Klavocina (npr. onih koje osiguravaju
više doze amoksicilina i/ili druge omjere amoksicilina u odnosu na klavulansku kiselinu)* (vidjeti
dijelove 4.4. i 5.1.).
Ovaj oblik Klavocina osigurava ukupnu dnevnu dozu od 3000 mg amoksicilina i 600 mg klavulanske
kiseline ako se primjenjuje kako je preporučeno ispod. Ako se smatra da je potrebna viša dnevna doza
amoksicilina, preporuča se odabir amoksicilina i klavulanske kiseline s drugim omjerom djelatnih
tvari dostupnim na tržištu kako bi se izbjegla primjena nepotrebno visokih dnevnih doza klavulanske
kiseline.
*U RH su dostupni Klavocin bid 400 mg + 57 mg/5 ml prašak za oralnu suspenziju, Klavocin
bid 875 mg + 125 mg filmom obložene tablete, Klavocin 500 mg + 100 mg prašak za otopinu
za injekciju/infuziju te Klavocin 1000 mg + 200 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju.
Trajanje liječenja treba odrediti prema odgovoru bolesnika na liječenje. Neke infekcije (npr.
osteomijelitis) zahtijevaju dulji period liječenja. Liječenje ne bi trebalo trajati dulje od 14 dana bez
ponovnog liječničkog pregleda (vidjeti dio 4.4. koji se odnosi na produljenu terapiju).
Treba obratiti pažnju na lokalne smjernice o odgovarajućoj učestalosti doziranja amoksicilina i
klavulanske kiseline.
Odrasli i djeca ≥ 40 kg
Za liječenje infekcija koje su navedene u dijelu 4.1: 1000 mg + 200 mg svakih 8 sati.
Za kiruršku Za zahvate koji traju manje od sat vremena, pri uvoĎenju u anesteziju
profilaksu preporučene doze amoksicilina i klavulanske kiseline su: 1000 mg + 200 mg
do 2000 mg + 200 mg (doze od 2000 mg + 200 mg mogu se dobiti primjenom
drugog lijeka dostupnog na tržištu koji sadrži amoksicilin i klavulansku
kiselinu u odgovarajućem omjeru, a namijenjen je za intravensku primjenu).
Za zahvate koji traju dulje od sat vremena, pri uvoĎenju u anesteziju,
preporučene doze amoksicilina i klavulanske kiseline su: 1000 mg + 200 mg
do 2000 mg + 200 mg do ukupno 3 doze od 1000 mg + 200 mg u 24 sata.
Jasni klinički znakovi infekcije pri operaciji zahtijevat će postoperativno
uobičajeni ciklus liječenja intravenski ili peroralno.
Djeca < 40 kg
Preporučene doze:
- Djeca od navršenih 3 mjeseca i starija: 25 mg+5 mg po kg svakih 8 sati
- Djeca mlađa od 3 mjeseca ili lakša od 4 kg: 25 mg+5 mg po kg svakih 12 sati.
Starije osobe
Nije potrebna prilagodba doze.
Oštećenje bubrega
Prilagodba doze temelji se na maksimalnoj preporučenoj količini amoksicilina.
Nije potrebna prilagodba doze kod bolesnika s klirensom kreatinina (CrCl) većim od 30 ml/min.
Odrasli i djeca ≥ 40 kg
CrCl: 10-30 ml/min Početna doza od 1000 mg+200 mg i potom 500 mg+100 mg dva puta dnevno
CrCl < 10 ml/min Početna doza od 1000 mg+200 mg i potom 500 mg+100 mg svaka 24 sata
Hemodijaliza Početna doza od 1000 mg+200 mg i potom 500 mg+100 mg svaka 24 sata te
dodatno doza od 500 mg+100 mg na kraju dijalize (obzirom da su
koncentracije i amoksicilina i klavulanske kiseline smanjene)
Djeca < 40 kg
CrCl: 10-30 ml/min 25 mg+5 mg po kg svakih 12 sati
CrCl < 10 ml/min 25 mg+5 mg po kg svaka 24 sata
Hemodijaliza 25 mg+5 mg po kg svaka 24 sata te dodatno doza od 12,5 mg+2,5 mg po kg
na kraju dijalize (obzirom da su koncentracije i amoksicilina i klavulanske
kiseline smanjene)
Oštećenje jetre
Treba dozirati uz oprez i pratiti jetrenu funkciju u pravilnim razmacima (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).
Način primjene
Klavocin se primjenjuje intravenski.
Klavocin prašak za otopinu za injekciju/infuziju može se primijeniti bilo kao polagana intravenska
injekcija tijekom perioda od do 4 minute direktno u venu ili putem intermitentne infuzije ili infuzije
tijekom 30 do 40 minuta.
Klavocin nije prikladan za intramuskularnu primjenu.
Kod djece mlaĎe od 3 mjeseca, Klavocin se treba primijeniti isključivo putem infuzije.
Liječenje Klavocinom može se započeti intravenskim oblikom lijeka, a završiti peroralnim oblikom
lijeka koji se smatra prikladnim za pojedinog bolesnika.
Za odabir doze Klavocina za liječenje pojedinačne infekcije treba uzeti u obzir:
- Očekivane patogene i njihovu vjerojatnu osjetljivost na antibakterijske agense (vidjeti dio 4.4.)
- Težinu i mjesto infekcije
- Dob, težinu i bubrežnu funkciju bolesnika kao što je prikazano ispod.
Prema potrebi treba razmotriti primjenu drugih doza i oblika Klavocina (npr. onih koje osiguravaju
više doze amoksicilina i/ili druge omjere amoksicilina u odnosu na klavulansku kiselinu)* (vidjeti
dijelove 4.4. i 5.1.).
Ovaj oblik Klavocina osigurava ukupnu dnevnu dozu od 3000 mg amoksicilina i 600 mg klavulanske
kiseline ako se primjenjuje kako je preporučeno ispod. Ako se smatra da je potrebna viša dnevna doza
amoksicilina, preporuča se odabir amoksicilina i klavulanske kiseline s drugim omjerom djelatnih
tvari dostupnim na tržištu kako bi se izbjegla primjena nepotrebno visokih dnevnih doza klavulanske
kiseline.
*U RH su dostupni Klavocin bid 400 mg + 57 mg/5 ml prašak za oralnu suspenziju, Klavocin
bid 875 mg + 125 mg filmom obložene tablete, Klavocin 500 mg + 100 mg prašak za otopinu
za injekciju/infuziju te Klavocin 1000 mg + 200 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju.
Trajanje liječenja treba odrediti prema odgovoru bolesnika na liječenje. Neke infekcije (npr.
osteomijelitis) zahtijevaju dulji period liječenja. Liječenje ne bi trebalo trajati dulje od 14 dana bez
ponovnog liječničkog pregleda (vidjeti dio 4.4. koji se odnosi na produljenu terapiju).
Treba obratiti pažnju na lokalne smjernice o odgovarajućoj učestalosti doziranja amoksicilina i
klavulanske kiseline.
Odrasli i djeca ≥ 40 kg
Za liječenje infekcija koje su navedene u dijelu 4.1: 1000 mg + 200 mg svakih 8 sati.
Za kiruršku Za zahvate koji traju manje od sat vremena, pri uvoĎenju u anesteziju
profilaksu preporučene doze amoksicilina i klavulanske kiseline su: 1000 mg + 200 mg
do 2000 mg + 200 mg (doze od 2000 mg + 200 mg mogu se dobiti primjenom
drugog lijeka dostupnog na tržištu koji sadrži amoksicilin i klavulansku
kiselinu u odgovarajućem omjeru, a namijenjen je za intravensku primjenu).
Za zahvate koji traju dulje od sat vremena, pri uvoĎenju u anesteziju,
preporučene doze amoksicilina i klavulanske kiseline su: 1000 mg + 200 mg
do 2000 mg + 200 mg do ukupno 3 doze od 1000 mg + 200 mg u 24 sata.
Jasni klinički znakovi infekcije pri operaciji zahtijevat će postoperativno
uobičajeni ciklus liječenja intravenski ili peroralno.
Djeca < 40 kg
Preporučene doze:
- Djeca od navršenih 3 mjeseca i starija: 25 mg+5 mg po kg svakih 8 sati
- Djeca mlađa od 3 mjeseca ili lakša od 4 kg: 25 mg+5 mg po kg svakih 12 sati.
Starije osobe
Nije potrebna prilagodba doze.
Oštećenje bubrega
Prilagodba doze temelji se na maksimalnoj preporučenoj količini amoksicilina.
Nije potrebna prilagodba doze kod bolesnika s klirensom kreatinina (CrCl) većim od 30 ml/min.
Odrasli i djeca ≥ 40 kg
CrCl: 10-30 ml/min Početna doza od 1000 mg+200 mg i potom 500 mg+100 mg dva puta dnevno
CrCl < 10 ml/min Početna doza od 1000 mg+200 mg i potom 500 mg+100 mg svaka 24 sata
Hemodijaliza Početna doza od 1000 mg+200 mg i potom 500 mg+100 mg svaka 24 sata te
dodatno doza od 500 mg+100 mg na kraju dijalize (obzirom da su
koncentracije i amoksicilina i klavulanske kiseline smanjene)
Djeca < 40 kg
CrCl: 10-30 ml/min 25 mg+5 mg po kg svakih 12 sati
CrCl < 10 ml/min 25 mg+5 mg po kg svaka 24 sata
Hemodijaliza 25 mg+5 mg po kg svaka 24 sata te dodatno doza od 12,5 mg+2,5 mg po kg
na kraju dijalize (obzirom da su koncentracije i amoksicilina i klavulanske
kiseline smanjene)
Oštećenje jetre
Treba dozirati uz oprez i pratiti jetrenu funkciju u pravilnim razmacima (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).
Način primjene
Klavocin se primjenjuje intravenski.
Klavocin prašak za otopinu za injekciju/infuziju može se primijeniti bilo kao polagana intravenska
injekcija tijekom perioda od do 4 minute direktno u venu ili putem intermitentne infuzije ili infuzije
tijekom 30 do 40 minuta.
Klavocin nije prikladan za intramuskularnu primjenu.
Kod djece mlaĎe od 3 mjeseca, Klavocin se treba primijeniti isključivo putem infuzije.
Liječenje Klavocinom može se započeti intravenskim oblikom lijeka, a završiti peroralnim oblikom
lijeka koji se smatra prikladnim za pojedinog bolesnika.
Postojanje snažne neposredne reakcije preosjetljivosti (npr. anafilaksija) na ostale betalaktame (npr.
cefalosporin, karbapenem ili monobaktam) u anamnezi.
Postojanje žutice/oštećenja jetre zbog primjene amoksicilina i klavulanske kiseline u anamnezi
(vidjeti dio 4.8.).
Postojanje snažne neposredne reakcije preosjetljivosti (npr. anafilaksija) na ostale betalaktame (npr.
cefalosporin, karbapenem ili monobaktam) u anamnezi.
Postojanje žutice/oštećenja jetre zbog primjene amoksicilina i klavulanske kiseline u anamnezi
(vidjeti dio 4.8.).
U bolesnika koji se liječe penicilinima zabilježeni su slučajevi ozbiljnih, a ponekad i fatalnih reakcija
preosjetljivosti (anafilaktoidnih reakcija). Vjerojatnije je da će se takve reakcije pojaviti u osoba s
anamnezom preosjetljivosti na penicilin i u atopičara. Ako doĎe do alergijske reakcije, mora se
prekinuti liječenje amoksicilinom i klavulanskom kiselinom i uvesti prikladno alternativno liječenje.
U slučaju kada je dokazano da je infekcija izazvana mikroorganizmima osjetljivima na amoksicilin,
treba razmotriti prijelaz s liječenja amoksicilinom i klavulanskom kiselinom na amoksicilin u skladu
sa službenim smjernicama.
Klavocin prašak za otopinu za injekciju/infuziju možda neće biti prikladan za upotrebu kada postoji
visok rizik da su pretpostavljeni patogeni rezistentni na betalaktame što nije posredovano
betalaktamazama osjetljivima na inhibiciju klavulanskom kiselinom. S obzirom da ne postoje
specifični podaci za T>MIC i da su podaci s usporednim oralnim oblikom granični, Klavocin prašak
za otopinu za injekciju/infuziju (bez dodatnog amoksicilina) se ne bi smio koristiti za liječenje S.
Pneumoniae rezistentnog na penicilin.
Konvulzije se mogu pojaviti kod bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili onih koji primaju
visoke doze (vidjeti dio 4.8.).
Amoksicilin i klavulanska kiselina bi se trebali izbjegavati ako se sumnja na infektivnu
mononukleozu s obzirom da se pojava morbiliformnog osipa povezuje s tim stanjem nakon primjene
amoksicilina.
Istodobna primjena alopurinola tijekom liječenja amoksicilinom može povećati vjerojatnost
alergijskih kožnih reakcija.
Produljeno uzimanje može ponekad rezultirati porastom neosjetljivih mikroorganizama.
Pojava generaliziranog eritema praćenog povišenjem temperature povezanog s razvojem pustula na
početku liječenja može biti simptom akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP) (vidjeti
dio 4.8.). Ova pojava zahtijeva prestanak liječenja Klavocinom i kontraindicira bilo kakvu daljnju
primjenu amoksicilina.
Kombinaciju amoksicilina i klavulanske kiseline treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s dokazom
oštećenja jetre (vidjeti dijelove 4.2., 4.3. i 4.8.).
DogaĎaji povezani s jetrom pretežno su zabilježeni u muškaraca i starijih bolesnika i mogu se
povezati s produljenim liječenjem. Rijetko su zabilježeni kod djece. U svim populacijama znakovi i
simptomi se obično pojavljuju tijekom ili kratko nakon prestanka liječenja, ali u nekim slučajevima ne
postaju očiti do nekoliko tjedana nakon završetka liječenja. Uglavnom su reverzibilni. DogaĎaji
povezani s jetrom mogu biti teški, a u jako rijetkim slučajevima zapažen je smrtni ishod. To je
uglavnom uvijek bio slučaj kod bolesnika s ozbiljnom osnovnom bolesti ili onih koji su istovremeno
uzimali lijekove za koje je poznato da imaju mogući utjecaj na jetru (vidjeti dio 4.8.).
Kolitis povezan s primjenom antibiotika prijavljen je kod gotovo svih antibakterijskih agensa,
uključujući amoksicilin, i može imati raspon težine od blagog do po život opasnog (vidjeti dio 4.8.).
Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu kod bolesnika s proljevom tijekom ili nakon primjene bilo
kojeg antibiotika. Ako se pojavi kolitis povezan s primjenom antibiotika, treba odmah prekinuti
liječenje Klavocinom, posavjetovati se s liječnikom i započeti prikladnu terapiju. U ovom slučaju
kontraindicirani su antiperistaltici.
Tijekom duljeg liječenja preporuča se periodička procjena funkcija organskih sustava, uključujući
bubrežnu, jetrenu i hematopoetsku funkciju.
Rijetko je zapaženo produženo protrombinsko vrijeme kod bolesnika koji primaju amoksicilin i
klavulansku kiselinu. Zbog toga treba provesti prikladno praćenje kod istodobne primjene
antikoagulansa. Možda će biti potrebna prilagodba doze oralnih antikoagulansa kako bi se održao
željeni stupanj antikoagulacije (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.).
U bolesnika s oštećenjem bubrega treba prilagoditi doziranje prema stupnju oštećenja (vidjeti dio
4.2.).
U bolesnika sa smanjenim izlučivanjem urina rijetko je zabilježena kristalurija, pretežno kod
parenteralne terapije. Tijekom primjene visokih doza amoksicilina treba održavati odgovarajući unos
tekućine i izlučivanja mokraće kako bi se smanjila mogućnost nastupa amoksicilinom izazvane
kristalurije. U bolesnika s urinarnim kateterom treba redovito provjeravati prohodnost (vidjeti dio
4.9.).
Tijekom liječenja amoksicilinom treba primijeniti enzimsku metodu glukoza-oksidaze za ispitivanje
prisustva glukoze u urinu zbog mogućih lažno pozitivnih rezultata prilikom primjene neenzimskih
metoda.
S obzirom na prisustvo klavulanske kiseline u Klavocinu, koja može uzrokovati nespecifično vezanje
IgG-a i albumina na membrane eritrocita, Coombsov test može biti lažno pozitivan.
Zabilježeni su pozitivni rezultati Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testova kod bolesnika
koji uzimaju kombinaciju amoksicilina i klavulanske kiseline, a kod kojih je naknadno dokazano da
nemaju Aspergillus infekciju. Zabilježene su križne reakcije polisaharida koji ne potječu od roda
Aspergillus i polifuranoza u Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testovima. Stoga se
pozitivni rezultati testova kod bolesnika koji primaju amoksicilin i klavulansku kiselinu trebaju
tumačiti s oprezom i potvrditi drugom dijagnostičkom metodom.
Klavocin 500 mg + 100 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju sadrži oko 31,45 mg (1,35 mmol)
natrija po bočici.
Klavocin 1000 mg + 200 mg prašak za otopinu za injekciju/infuzijusadrži oko 62,9 mg (2,7 mmol)
natrija po bočici. O tome treba voditi računa u bolesnika s ograničenjem unosa natrija.
Klavocin 500 mg + 100 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju sadrži oko 19,65 mg (0,5 mmol)
kalija po bočici.
Klavocin 1000 mg + 200 mg prašak za otopinu za injekciju/infuzijusadrži oko 39,3 mg (1,0 mmol)
kalija po bočici. O tome treba voditi računa u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega ili
bolesnika s ograničenjem unosa kalija.
U bolesnika koji se liječe penicilinima zabilježeni su slučajevi ozbiljnih, a ponekad i fatalnih reakcija
preosjetljivosti (anafilaktoidnih reakcija). Vjerojatnije je da će se takve reakcije pojaviti u osoba s
anamnezom preosjetljivosti na penicilin i u atopičara. Ako doĎe do alergijske reakcije, mora se
prekinuti liječenje amoksicilinom i klavulanskom kiselinom i uvesti prikladno alternativno liječenje.
U slučaju kada je dokazano da je infekcija izazvana mikroorganizmima osjetljivima na amoksicilin,
treba razmotriti prijelaz s liječenja amoksicilinom i klavulanskom kiselinom na amoksicilin u skladu
sa službenim smjernicama.
Klavocin prašak za otopinu za injekciju/infuziju možda neće biti prikladan za upotrebu kada postoji
visok rizik da su pretpostavljeni patogeni rezistentni na betalaktame što nije posredovano
betalaktamazama osjetljivima na inhibiciju klavulanskom kiselinom. S obzirom da ne postoje
specifični podaci za T>MIC i da su podaci s usporednim oralnim oblikom granični, Klavocin prašak
za otopinu za injekciju/infuziju (bez dodatnog amoksicilina) se ne bi smio koristiti za liječenje S.
Pneumoniae rezistentnog na penicilin.
Konvulzije se mogu pojaviti kod bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili onih koji primaju
visoke doze (vidjeti dio 4.8.).
Amoksicilin i klavulanska kiselina bi se trebali izbjegavati ako se sumnja na infektivnu
mononukleozu s obzirom da se pojava morbiliformnog osipa povezuje s tim stanjem nakon primjene
amoksicilina.
Istodobna primjena alopurinola tijekom liječenja amoksicilinom može povećati vjerojatnost
alergijskih kožnih reakcija.
Produljeno uzimanje može ponekad rezultirati porastom neosjetljivih mikroorganizama.
Pojava generaliziranog eritema praćenog povišenjem temperature povezanog s razvojem pustula na
početku liječenja može biti simptom akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP) (vidjeti
dio 4.8.). Ova pojava zahtijeva prestanak liječenja Klavocinom i kontraindicira bilo kakvu daljnju
primjenu amoksicilina.
Kombinaciju amoksicilina i klavulanske kiseline treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s dokazom
oštećenja jetre (vidjeti dijelove 4.2., 4.3. i 4.8.).
DogaĎaji povezani s jetrom pretežno su zabilježeni u muškaraca i starijih bolesnika i mogu se
povezati s produljenim liječenjem. Rijetko su zabilježeni kod djece. U svim populacijama znakovi i
simptomi se obično pojavljuju tijekom ili kratko nakon prestanka liječenja, ali u nekim slučajevima ne
postaju očiti do nekoliko tjedana nakon završetka liječenja. Uglavnom su reverzibilni. DogaĎaji
povezani s jetrom mogu biti teški, a u jako rijetkim slučajevima zapažen je smrtni ishod. To je
uglavnom uvijek bio slučaj kod bolesnika s ozbiljnom osnovnom bolesti ili onih koji su istovremeno
uzimali lijekove za koje je poznato da imaju mogući utjecaj na jetru (vidjeti dio 4.8.).
Kolitis povezan s primjenom antibiotika prijavljen je kod gotovo svih antibakterijskih agensa,
uključujući amoksicilin, i može imati raspon težine od blagog do po život opasnog (vidjeti dio 4.8.).
Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu kod bolesnika s proljevom tijekom ili nakon primjene bilo
kojeg antibiotika. Ako se pojavi kolitis povezan s primjenom antibiotika, treba odmah prekinuti
liječenje Klavocinom, posavjetovati se s liječnikom i započeti prikladnu terapiju. U ovom slučaju
kontraindicirani su antiperistaltici.
Tijekom duljeg liječenja preporuča se periodička procjena funkcija organskih sustava, uključujući
bubrežnu, jetrenu i hematopoetsku funkciju.
Rijetko je zapaženo produženo protrombinsko vrijeme kod bolesnika koji primaju amoksicilin i
klavulansku kiselinu. Zbog toga treba provesti prikladno praćenje kod istodobne primjene
antikoagulansa. Možda će biti potrebna prilagodba doze oralnih antikoagulansa kako bi se održao
željeni stupanj antikoagulacije (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.).
U bolesnika s oštećenjem bubrega treba prilagoditi doziranje prema stupnju oštećenja (vidjeti dio
4.2.).
U bolesnika sa smanjenim izlučivanjem urina rijetko je zabilježena kristalurija, pretežno kod
parenteralne terapije. Tijekom primjene visokih doza amoksicilina treba održavati odgovarajući unos
tekućine i izlučivanja mokraće kako bi se smanjila mogućnost nastupa amoksicilinom izazvane
kristalurije. U bolesnika s urinarnim kateterom treba redovito provjeravati prohodnost (vidjeti dio
4.9.).
Tijekom liječenja amoksicilinom treba primijeniti enzimsku metodu glukoza-oksidaze za ispitivanje
prisustva glukoze u urinu zbog mogućih lažno pozitivnih rezultata prilikom primjene neenzimskih
metoda.
S obzirom na prisustvo klavulanske kiseline u Klavocinu, koja može uzrokovati nespecifično vezanje
IgG-a i albumina na membrane eritrocita, Coombsov test može biti lažno pozitivan.
Zabilježeni su pozitivni rezultati Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testova kod bolesnika
koji uzimaju kombinaciju amoksicilina i klavulanske kiseline, a kod kojih je naknadno dokazano da
nemaju Aspergillus infekciju. Zabilježene su križne reakcije polisaharida koji ne potječu od roda
Aspergillus i polifuranoza u Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testovima. Stoga se
pozitivni rezultati testova kod bolesnika koji primaju amoksicilin i klavulansku kiselinu trebaju
tumačiti s oprezom i potvrditi drugom dijagnostičkom metodom.
Klavocin 500 mg + 100 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju sadrži oko 31,45 mg (1,35 mmol)
natrija po bočici.
Klavocin 1000 mg + 200 mg prašak za otopinu za injekciju/infuzijusadrži oko 62,9 mg (2,7 mmol)
natrija po bočici. O tome treba voditi računa u bolesnika s ograničenjem unosa natrija.
Klavocin 500 mg + 100 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju sadrži oko 19,65 mg (0,5 mmol)
kalija po bočici.
Klavocin 1000 mg + 200 mg prašak za otopinu za injekciju/infuzijusadrži oko 39,3 mg (1,0 mmol)
kalija po bočici. O tome treba voditi računa u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega ili
bolesnika s ograničenjem unosa kalija.
Metotreksat
Penicilini mogu smanjiti izlučivanje metotreksata, što može uzrokovati povećanje toksičnosti.
Probenecid
Probenecid smanjuje tubularnu sekreciju amoksicilina. Istovremena primjena probenecida s Klavocin
praškom za otopinu za injekciju/infuziju može dovesti do povećane koncentracije i usporene
eliminacije amoksicilina, ali ne i klavulanske kiseline.
Mofetilmikofenolat
Nakon početka peroralnog uzimanja amoksicilina i klavulanske kiseline kod bolesnika koji primaju
mofetilmikofenolat prijavljeno je 50%-tno smanjenje koncentracije aktivnog metabolita mikofenolne
kiseline izmjerene neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka. Promjena razine izmjerene
neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka ne mora biti točan pokazatelj promjene u ukupnoj
izloženosti mikofenolnoj kiselini. Stoga, u odsutnosti kliničkih dokaza disfunkcije presatka promjena
doze mofetilmikofenolata obično nije potrebna. MeĎutim, poman klinički nadzor mora biti proveden
tijekom kombinacije i kratko nakon liječenja antibiotikom.
Metotreksat
Penicilini mogu smanjiti izlučivanje metotreksata, što može uzrokovati povećanje toksičnosti.
Probenecid
Probenecid smanjuje tubularnu sekreciju amoksicilina. Istovremena primjena probenecida s Klavocin
praškom za otopinu za injekciju/infuziju može dovesti do povećane koncentracije i usporene
eliminacije amoksicilina, ali ne i klavulanske kiseline.
Mofetilmikofenolat
Nakon početka peroralnog uzimanja amoksicilina i klavulanske kiseline kod bolesnika koji primaju
mofetilmikofenolat prijavljeno je 50%-tno smanjenje koncentracije aktivnog metabolita mikofenolne
kiseline izmjerene neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka. Promjena razine izmjerene
neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka ne mora biti točan pokazatelj promjene u ukupnoj
izloženosti mikofenolnoj kiselini. Stoga, u odsutnosti kliničkih dokaza disfunkcije presatka promjena
doze mofetilmikofenolata obično nije potrebna. MeĎutim, poman klinički nadzor mora biti proveden
tijekom kombinacije i kratko nakon liječenja antibiotikom.
Dojenje
Obje djelatne tvari se izlučuju u majčino mlijeko (nije poznat učinak klavulanske kiseline na
dojenče). Posljednično, moguća je pojava proljeva i gljivične infekcija sluznica kod dojenčeta, zbog
čega će možda biti potrebno prekinuti dojenje.
Amoksicilin i klavulanska kiselina trebali bi se primjenjivati tijekom dojenja samo nakon što nadležni
liječnik procjeni omjera koristi i rizika.
Dojenje
Obje djelatne tvari se izlučuju u majčino mlijeko (nije poznat učinak klavulanske kiseline na
dojenče). Posljednično, moguća je pojava proljeva i gljivične infekcija sluznica kod dojenčeta, zbog
čega će možda biti potrebno prekinuti dojenje.
Amoksicilin i klavulanska kiselina trebali bi se primjenjivati tijekom dojenja samo nakon što nadležni
liječnik procjeni omjera koristi i rizika.
U nastavku se navode nuspojave na lijek primijećene u kliničkim ispitivanjima amoksicilina i tijekom
praćenja nakon njegova stavljanja u promet, prikazane prema MedDRA organskim sustavima.
Za klasifikaciju učestalosti nuspojava korištena je sljedeća terminologija:
vrlo često (≥ 1/10)
često (≥1/100 i <1/10)
manje često (≥1/1000 i <1/100)
rijetko (≥1/10 000 i <1/1000)
vrlo rijetko (<1/10 000)
nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz raspoloživih podataka)
Infekcije i infestacije
Mukokutana kandidijaza Često
Pretjeran rast neosjetljivih mikroorganizama Nepoznato
Poremećaji krvi i limfnog sustava
Reverzibilna leukopenija (uključujući neutropeniju) Rijetko
Trombocitopenija Rijetko
Reverzibilna agranulocitoza Nepoznato
Hemolitička anemija Nepoznato
Produljeno vrijeme krvarenja i protrombinsko vrijeme1 Nepoznato
Poremećaji imunološkog sustava10
Angioneurotski edem Nepoznato
Anafilaksija Nepoznato
Sindrom sličan serumskoj bolesti Nepoznato
Hipersenzitivni vaskulitis Nepoznato
Poremećaji živčanog sustava
Omaglica Manje često
Glavobolja Manje često
Konvulzije2 Nepoznato
Aseptički meningitis Nepoznato
Krvožilni poremećaji
Tromboflebitis3 Rijetko
Poremećaji probavnog sustava
Dijareja Često
Mučnina Manje često
Povraćanje Manje često
Indigestija Manje često
Antibiotikom izazvan kolitis4 Nepoznato
Poremećaji jetre i žuči
Povišenje vrijednosti AST i/ili ALT5 Manje često
6
Hepatitis Nepoznato
Kolestatska žutica6 Nepoznato
Poremećaji kože i potkožnog tkiva7
Osip kože Manje često
Pruritus Manje često
Urtikarija Manje često
Erythema multiforme Rijetko
Stevens-Johnsonov sindrom Nepoznato
Toksična epidermalna nekroliza Nepoznato
Bulozni eksfolijativni dermatitis Nepoznato
Akutna generalizirana egzantematozna pustuloza Nepoznato
(AGEP)9 bubrega i mokraćnog sustava
Poremećaji
Intersticijski nefritis Nepoznato
Kristalurija8 Nepoznato
1
Vidjeti dio 4.4.
2
Vidjeti dio 4.4.
3
Na mjestima uboda
4
Uključuje pseudomembranski i hemoragijski kolitis (vidjeti dio 4.4.)
5
Umjereno povišenje vrijednosti AST-a i/ili ALT-a zabilježeno je kod bolesnika koji su liječeni
betalaktamskih antibioticima, ali njihov značaj je nepoznat.
6
Ovi slučajevi su zabilježeni s drugim penicilinima i cefalosporinima (vidjeti dio 4.4.)
7
Ako se pojavi bilo koja reakcija hipersenzitivnog dermatitisa, treba prestati s liječenjem (vidjeti
dio 4.4.)
8
Vidjeti dio 4.9.
9
Vidjeti dio 4.4.
10
Vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se
omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da
prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u
Dodatku V.
U nastavku se navode nuspojave na lijek primijećene u kliničkim ispitivanjima amoksicilina i tijekom
praćenja nakon njegova stavljanja u promet, prikazane prema MedDRA organskim sustavima.
Za klasifikaciju učestalosti nuspojava korištena je sljedeća terminologija:
vrlo često (≥ 1/10)
često (≥1/100 i <1/10)
manje često (≥1/1000 i <1/100)
rijetko (≥1/10 000 i <1/1000)
vrlo rijetko (<1/10 000)
nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz raspoloživih podataka)
Infekcije i infestacije
Mukokutana kandidijaza Često
Pretjeran rast neosjetljivih mikroorganizama Nepoznato
Poremećaji krvi i limfnog sustava
Reverzibilna leukopenija (uključujući neutropeniju) Rijetko
Trombocitopenija Rijetko
Reverzibilna agranulocitoza Nepoznato
Hemolitička anemija Nepoznato
Produljeno vrijeme krvarenja i protrombinsko vrijeme1 Nepoznato
Poremećaji imunološkog sustava10
Angioneurotski edem Nepoznato
Anafilaksija Nepoznato
Sindrom sličan serumskoj bolesti Nepoznato
Hipersenzitivni vaskulitis Nepoznato
Poremećaji živčanog sustava
Omaglica Manje često
Glavobolja Manje često
Konvulzije2 Nepoznato
Aseptički meningitis Nepoznato
Krvožilni poremećaji
Tromboflebitis3 Rijetko
Poremećaji probavnog sustava
Dijareja Često
Mučnina Manje često
Povraćanje Manje često
Indigestija Manje često
Antibiotikom izazvan kolitis4 Nepoznato
Poremećaji jetre i žuči
Povišenje vrijednosti AST i/ili ALT5 Manje često
6
Hepatitis Nepoznato
Kolestatska žutica6 Nepoznato
Poremećaji kože i potkožnog tkiva7
Osip kože Manje često
Pruritus Manje često
Urtikarija Manje često
Erythema multiforme Rijetko
Stevens-Johnsonov sindrom Nepoznato
Toksična epidermalna nekroliza Nepoznato
Bulozni eksfolijativni dermatitis Nepoznato
Akutna generalizirana egzantematozna pustuloza Nepoznato
(AGEP)9 bubrega i mokraćnog sustava
Poremećaji
Intersticijski nefritis Nepoznato
Kristalurija8 Nepoznato
1
Vidjeti dio 4.4.
2
Vidjeti dio 4.4.
3
Na mjestima uboda
4
Uključuje pseudomembranski i hemoragijski kolitis (vidjeti dio 4.4.)
5
Umjereno povišenje vrijednosti AST-a i/ili ALT-a zabilježeno je kod bolesnika koji su liječeni
betalaktamskih antibioticima, ali njihov značaj je nepoznat.
6
Ovi slučajevi su zabilježeni s drugim penicilinima i cefalosporinima (vidjeti dio 4.4.)
7
Ako se pojavi bilo koja reakcija hipersenzitivnog dermatitisa, treba prestati s liječenjem (vidjeti
dio 4.4.)
8
Vidjeti dio 4.9.
9
Vidjeti dio 4.4.
10
Vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se
omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da
prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u
Dodatku V.
Mogu se javiti gastrointestinalni simptomi i poremećaji ravnoteže tekućine i elektrolita. Zabilježena je
amoksicilinom izazvana kristalurija koja u nekim slučajevima može izazvati zatajenje bubrega (vidjeti
dio 4.4.).
Konvulzije se mogu pojaviti kod bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili onih koji primaju
visoke doze.
Amoksicilin se može taložiti u urinarni kateter, pogotovo nakon intravenske primjene visokih doza, pa
trebala provoditi redovite provjere prohodnosti (vidjeti dio 4.4.).
Liječenje intoksikacije
Gastrointestinalni simptomi se mogu liječiti simptomatski pri tome pazeći na ravnotežu tekućine i
elektrolita.
Amoksicilin i klavulanska kiselina se iz cirkulacije mogu odstraniti hemodijalizom.
Mogu se javiti gastrointestinalni simptomi i poremećaji ravnoteže tekućine i elektrolita. Zabilježena je
amoksicilinom izazvana kristalurija koja u nekim slučajevima može izazvati zatajenje bubrega (vidjeti
dio 4.4.).
Konvulzije se mogu pojaviti kod bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili onih koji primaju
visoke doze.
Amoksicilin se može taložiti u urinarni kateter, pogotovo nakon intravenske primjene visokih doza, pa
trebala provoditi redovite provjere prohodnosti (vidjeti dio 4.4.).
Liječenje intoksikacije
Gastrointestinalni simptomi se mogu liječiti simptomatski pri tome pazeći na ravnotežu tekućine i
elektrolita.
Amoksicilin i klavulanska kiselina se iz cirkulacije mogu odstraniti hemodijalizom.
Mehanizam djelovanja
Amoksicilin je polusintetski penicilin (betalaktamski antibiotik) koji inhibira jedan ili više enzima
(često se odnosi na penicilin-vezujućim proteinima, PBPs) u biosintezi bakterijskog peptidoglikana,
sastavnog dijela bakterijske stanične stijenke. Inhibicija sinteze peptidoglikana dovodi do slabljenja
stanične stijenke nakon čega obično slijedi liza i smrt stanice.
Amoksicilin je osjetljiv na razgradnju betalaktamazama koje proizvode rezistentne bakterije tako da
spektar njegovog djelovanja ne obuhvaća bakterije koje proizvode te enzime.
Klavulanska kiselina je betalaktam strukturno sličan penicilinima. Inaktivira neke enzime
betalaktamaze i time sprječava inaktivaciju amoksicilina. Sama klavulanska kiselina ne proizvodi
klinički koristan protubakterijski učinak.
PK/PD odnos
Vrijeme iznad minimalne inhibitorne koncentracije (T>MIC) se smatra najznačajnijom odrednicom
djelotvornosti amoksicilina.
Mehanizmi rezistencije
Dva glavna mehanizma rezistencije na amoksicilin/klavulansku kiselinu su:
- Inaktivacija onim bakterijskim betalaktamazama koje same nisu inhibirane klavulanskom
kiselinom, uključujući razred B, C i D.
- Promjena u penicilin-vezujućim proteinima (PBPs) koja smanjuje afinitet antibiotika prema
cilju.
Nepropusnost bakterija ili mehanizmi izbacivanja posredstvom pumpe mogu uzrokovati ili pridonijeti
bakterijskoj rezistenciji, naročito kod Gram-negativnih bakterija.
Prijelomne točke
Prijelomne točke minimalnih inhibitornih koncentracija amoksicilina i klavulanske kiseline odreĎene
su od strane Europskog odbora za testiranje osjetljivosti na antibiotike (EUCAST, od engl. European
Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing)
Mikroorganizam Prijelomna točka osjetljivosti (µg/ml)
Osjetljiv Srednje osjetljiv Rezistentan
Haemophilus influenzae1 ≤1 - >1
Moraxella catarrhalis 1
≤1 - >1
Staphylococcus aureus2 ≤2 - >2
Koagulaza negativni ≤ 0,25 > 0,25
stafilokoki2
Enterococcus1 ≤4 8 >8
Streptococcus A, B, C, G5 ≤ 0,25 - > 0,25
Streptococcus pneumoniae3 ≤ 0,5 1-2 >2
Enterobacteriaceae1,4 - - >8
Gram-negativni anaerobi1 ≤4 8 >8
Gram-pozitivni anaerobi1 ≤4 8 >8
Prijelomne točke nevezane ≤2 4-8 >8
za speciese 1
1
Zabilježene vrijednosti se odnose na koncentraciju amoksicilina. OdreĎena je fiksna koncentracija
klavulanske kiseline u svrhu ispitivanja osjetljivosti, a koja iznosi 2mg/l.
2
Zabilježene vrijednosti su koncentracije oksacilina.
3
Vrijednosti prijelomnih točaka u tablici su temeljene na prijelomnim točkama za ampicilin.
4
Prijelomna točka otpornosti od R>8 mg/l osigurava da su svi izolati s mehanizmima rezistencije
zabilježeni kao rezistentni.
5
Vrijednosti prijelomnih točaka u tablici su temeljene na prijelomnim točkama za benzilpenicilin.
Učestalost rezistencije može varirati geografski i u vremenu za odreĎene vrste, te su poželjne lokalne
informacije o rezistenciji, posebno u liječenju teških infekcija. Prema potrebi treba potražiti mišljenje
stručnjaka kada je lokalna učestalost rezistencije tolika da je korist agensa za neke tipove infekcija
upitna.
Uobičajeno osjetljive vrste
Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi
Enterococcus faecalis Gardnerella vaginalis
Staphylococcus aureus (osjetljiv na meticilin)£
Streptococcus agalactiae Streptococcus pneumoniae1
Streptococcus pyogenes i ostali beta-hemolitički streptokoki
Streptococcus viridans skupina
Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi
Actinobacillus actinomycetemcomitans
Capnocytophaga spp.
Eikenella corrodens
Haemophilus influenzae2
Moraxella catarrhalis
Neisseria gonorrhoeae§
Pasteurella multocida
Anaerobni mikroorganizmi
Bacteroides fragilis
Fusobacterium nucleatum
Prevotella spp.
Vrste čija stečena rezistencija može biti problem
Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi
Enterococcus faecium $
Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi
Escherichia coli
Klebsiella oxytoca
Klebsiella pneumoniae
Proteus mirabilis
Proteus vulgaris
PriroĎeno rezistentni mikroorganizmi
Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi
Acinetobacter sp.
Citrobacter freundii
Enterobacter sp.
Legionella pneumophila
Morganella morganii
Providencia spp.
Pseudomonas sp.
Serratia sp.
Stenotrophomonas maltophilia
Ostali mikroorganizmi
Clamydia trachomatis
Clamydophila pneumoniae
Clamydophila psittaci
Coxiella burnetti
Mycoplasma pneumoniae
$ Prirodna srednja osjetljivost u odsustvu stečenog mehanizma rezistencije.
£ Svi stafilokoki rezistentni na meticilin otporni su na amoksicilin/klavulansku kiselinu
§ Svi sojevi s rezistencijom na amoksicilin koja nije posredovana betalaktamazama otporni su
na Klavocin
1
Sojevi Streptococcus pneumoniae koji su rezistentni na penicillin ne bi trebali biti liječeni
Klavocinom (vidi odjeljke 4.2 i 4.4).
2
Sojevi sa smanjenom osjetljivošću zabilježeni su u nekim zemljama EU s učestalošću većom
od 10%.
Mehanizam djelovanja
Amoksicilin je polusintetski penicilin (betalaktamski antibiotik) koji inhibira jedan ili više enzima
(često se odnosi na penicilin-vezujućim proteinima, PBPs) u biosintezi bakterijskog peptidoglikana,
sastavnog dijela bakterijske stanične stijenke. Inhibicija sinteze peptidoglikana dovodi do slabljenja
stanične stijenke nakon čega obično slijedi liza i smrt stanice.
Amoksicilin je osjetljiv na razgradnju betalaktamazama koje proizvode rezistentne bakterije tako da
spektar njegovog djelovanja ne obuhvaća bakterije koje proizvode te enzime.
Klavulanska kiselina je betalaktam strukturno sličan penicilinima. Inaktivira neke enzime
betalaktamaze i time sprječava inaktivaciju amoksicilina. Sama klavulanska kiselina ne proizvodi
klinički koristan protubakterijski učinak.
PK/PD odnos
Vrijeme iznad minimalne inhibitorne koncentracije (T>MIC) se smatra najznačajnijom odrednicom
djelotvornosti amoksicilina.
Mehanizmi rezistencije
Dva glavna mehanizma rezistencije na amoksicilin/klavulansku kiselinu su:
- Inaktivacija onim bakterijskim betalaktamazama koje same nisu inhibirane klavulanskom
kiselinom, uključujući razred B, C i D.
- Promjena u penicilin-vezujućim proteinima (PBPs) koja smanjuje afinitet antibiotika prema
cilju.
Nepropusnost bakterija ili mehanizmi izbacivanja posredstvom pumpe mogu uzrokovati ili pridonijeti
bakterijskoj rezistenciji, naročito kod Gram-negativnih bakterija.
Prijelomne točke
Prijelomne točke minimalnih inhibitornih koncentracija amoksicilina i klavulanske kiseline odreĎene
su od strane Europskog odbora za testiranje osjetljivosti na antibiotike (EUCAST, od engl. European
Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing)
Mikroorganizam Prijelomna točka osjetljivosti (µg/ml)
Osjetljiv Srednje osjetljiv Rezistentan
Haemophilus influenzae1 ≤1 - >1
Moraxella catarrhalis 1
≤1 - >1
Staphylococcus aureus2 ≤2 - >2
Koagulaza negativni ≤ 0,25 > 0,25
stafilokoki2
Enterococcus1 ≤4 8 >8
Streptococcus A, B, C, G5 ≤ 0,25 - > 0,25
Streptococcus pneumoniae3 ≤ 0,5 1-2 >2
Enterobacteriaceae1,4 - - >8
Gram-negativni anaerobi1 ≤4 8 >8
Gram-pozitivni anaerobi1 ≤4 8 >8
Prijelomne točke nevezane ≤2 4-8 >8
za speciese 1
1
Zabilježene vrijednosti se odnose na koncentraciju amoksicilina. OdreĎena je fiksna koncentracija
klavulanske kiseline u svrhu ispitivanja osjetljivosti, a koja iznosi 2mg/l.
2
Zabilježene vrijednosti su koncentracije oksacilina.
3
Vrijednosti prijelomnih točaka u tablici su temeljene na prijelomnim točkama za ampicilin.
4
Prijelomna točka otpornosti od R>8 mg/l osigurava da su svi izolati s mehanizmima rezistencije
zabilježeni kao rezistentni.
5
Vrijednosti prijelomnih točaka u tablici su temeljene na prijelomnim točkama za benzilpenicilin.
Učestalost rezistencije može varirati geografski i u vremenu za odreĎene vrste, te su poželjne lokalne
informacije o rezistenciji, posebno u liječenju teških infekcija. Prema potrebi treba potražiti mišljenje
stručnjaka kada je lokalna učestalost rezistencije tolika da je korist agensa za neke tipove infekcija
upitna.
Uobičajeno osjetljive vrste
Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi
Enterococcus faecalis Gardnerella vaginalis
Staphylococcus aureus (osjetljiv na meticilin)£
Streptococcus agalactiae Streptococcus pneumoniae1
Streptococcus pyogenes i ostali beta-hemolitički streptokoki
Streptococcus viridans skupina
Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi
Actinobacillus actinomycetemcomitans
Capnocytophaga spp.
Eikenella corrodens
Haemophilus influenzae2
Moraxella catarrhalis
Neisseria gonorrhoeae§
Pasteurella multocida
Anaerobni mikroorganizmi
Bacteroides fragilis
Fusobacterium nucleatum
Prevotella spp.
Vrste čija stečena rezistencija može biti problem
Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi
Enterococcus faecium $
Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi
Escherichia coli
Klebsiella oxytoca
Klebsiella pneumoniae
Proteus mirabilis
Proteus vulgaris
PriroĎeno rezistentni mikroorganizmi
Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi
Acinetobacter sp.
Citrobacter freundii
Enterobacter sp.
Legionella pneumophila
Morganella morganii
Providencia spp.
Pseudomonas sp.
Serratia sp.
Stenotrophomonas maltophilia
Ostali mikroorganizmi
Clamydia trachomatis
Clamydophila pneumoniae
Clamydophila psittaci
Coxiella burnetti
Mycoplasma pneumoniae
$ Prirodna srednja osjetljivost u odsustvu stečenog mehanizma rezistencije.
£ Svi stafilokoki rezistentni na meticilin otporni su na amoksicilin/klavulansku kiselinu
§ Svi sojevi s rezistencijom na amoksicilin koja nije posredovana betalaktamazama otporni su
na Klavocin
1
Sojevi Streptococcus pneumoniae koji su rezistentni na penicillin ne bi trebali biti liječeni
Klavocinom (vidi odjeljke 4.2 i 4.4).
2
Sojevi sa smanjenom osjetljivošću zabilježeni su u nekim zemljama EU s učestalošću većom
od 10%.
Prikazani su farmakokinetički rezultati studija u kojima su amoksicilin + klavulanska kiselina u dozi
od 1000 mg + 200 mg primjenjivani na grupi zdravih dobrovoljaca kao bolusne intravenske injekcije
što je prikazano ispod.
Srednji (± SD) farmakokinetički parametri
Bolusna intravenska injekcija
Primijenjena Amoksicilin
doza Doza Srednja vršna T ½ (h) AUC (h.mg/l) izlučeno u
Serumska urinu
koncetracija (urinary
(µg/ml) recovery)
AMX/CA 1000 1000 mg 105,4 0,9 76,3 (%,77,4
0 do 6
mg/200 mg h)
Klavulanska kiselina
AMX/CA 1000 200 mg 28,5 0,9 27,9 63,8
mg/200 mg
AMX – amoksicilin, CA – klavulanska kiselina
Distribucija
Od ukupnog sadržaja u plazmi na bjelančevine se veže oko 25% klavulanske kiseline i 18%
amoksicilina. Prividni volumen distribucije je oko 0,3-0,4 l/kg za amoksicilin i oko 0,2 l/kg za
klavulansku kiselinu.
Nakon intravenske primjene, i amoksicilin i klavulanska kiselina su naĎeni u žučnjaku, abdominalnom
tkivu, koži, masnom i mišićnom tkivu te sinovijalnoj i peritonealnoj tekućini, žuči i gnoju.
Amoksicilin se adekvatno ne distribuira u cerebrospinalnu tekućinu.
Iz ispitivanja na životinjama ne postoje dokazi o značajnom zadržavanju tvari u tkivu koje potječu od
obje komponente lijeka. Amoksicilin se, kao i većina penicilina, može naći u majčinom mlijeku. I
klavulanska kiselina se može naći u majčinom mlijeku u tragovima (vidjeti dio 4.6.).
Biotransformacija
Amoksicilin se djelomično izlučuje urinom kao neaktivna peniciloična kiselina u količinama
ekvivalentnim 10-25% početne doze. Klavulanska kiselina se u ljudi ekstenzivno metabolizira i
eliminira urinom i fecesom te kao ugljični dioksid u izdahu.
Eliminacija
Glavni put eliminacije amoksicilina je putem bubrega dok se klavulanska kiselina izlučuje i
bubrezima i drugim mehanizmima.
Amoksicilin i klavulanska kiselina imaju poluvrijeme eliminacije oko jedan sat i srednji ukupni
klirens oko 25 l/h kod zdravih ljudi. Urinom se u nepromijenjenom obliku izluči približno 60-70%
amoksicilina i približno 40-65% klavulanske kiseline tijekom prvih 6 sati nakon primjene jedne
bolusne intravenske injekcije (1000mg.+ 200mg). Različitim studijama je dokazano da se urinom
izluči 50-85% amoksicilina i 27-60% klavulanske kiseline tijekom perioda od 24 sata. Najveća
količina klavulanske kiseline izluči se tijekom prva dva sata nakon primjene.
Istodobna primjena probenecida usporava izlučivanje amoksicilina, ali ne odgaĎa izlučivanje
klavulanske kiseline putem bubrega (vidjeti dio 4.5.).
Dob
Poluvrijeme eliminacije amoksicilina je slično za djecu staru od oko 3 mjeseca do 2 godine kao i za
stariju djecu i odrasle. Kod vrlo male djece (uključujući prijevremeno roĎenu novoroĎenčad) ne bi
trebalo primjenjivati lijek više od dva puta dnevno tijekom prvog tjedna života s obzirom na
nedovoljno razvijen mehanizam bubrežne eliminacije. Treba pripaziti na odabir doze kod starijih
pacijenata obzirom da je veća vjerojatnost da imaju smanjenu bubrežnu funkciju te je korisno pratiti
istu.
Oštećenje bubrega
Ukupan klirens seruma za amoksicilin/klavulansku kiselinu se smanjuje proporcionalno sa
smanjenjem bubrežne funkcije. Smanjenje klirensa je izraženije za amoksicilin nego za klavulansku
kiselinu s obzirom da se veći udio amoksicilina izlučuje putem bubrega. Stoga doziranje kod ljudi s
oštećenjem bubrega mora spriječiti pretjeranu akumulaciju amoksicilina uz održavanje dovoljne
količine klavulanske kiseline (vidjeti dio 4.2.).
Oštećenje jetre
Lijek treba dozirati s oprezom bolesnicima s oštećenjem jetre i redovito pratiti jetrenu funkciju.
Prikazani su farmakokinetički rezultati studija u kojima su amoksicilin + klavulanska kiselina u dozi
od 1000 mg + 200 mg primjenjivani na grupi zdravih dobrovoljaca kao bolusne intravenske injekcije
što je prikazano ispod.
Srednji (± SD) farmakokinetički parametri
Bolusna intravenska injekcija
Primijenjena Amoksicilin
doza Doza Srednja vršna T ½ (h) AUC (h.mg/l) izlučeno u
Serumska urinu
koncetracija (urinary
(µg/ml) recovery)
AMX/CA 1000 1000 mg 105,4 0,9 76,3 (%,77,4
0 do 6
mg/200 mg h)
Klavulanska kiselina
AMX/CA 1000 200 mg 28,5 0,9 27,9 63,8
mg/200 mg
AMX – amoksicilin, CA – klavulanska kiselina
Distribucija
Od ukupnog sadržaja u plazmi na bjelančevine se veže oko 25% klavulanske kiseline i 18%
amoksicilina. Prividni volumen distribucije je oko 0,3-0,4 l/kg za amoksicilin i oko 0,2 l/kg za
klavulansku kiselinu.
Nakon intravenske primjene, i amoksicilin i klavulanska kiselina su naĎeni u žučnjaku, abdominalnom
tkivu, koži, masnom i mišićnom tkivu te sinovijalnoj i peritonealnoj tekućini, žuči i gnoju.
Amoksicilin se adekvatno ne distribuira u cerebrospinalnu tekućinu.
Iz ispitivanja na životinjama ne postoje dokazi o značajnom zadržavanju tvari u tkivu koje potječu od
obje komponente lijeka. Amoksicilin se, kao i većina penicilina, može naći u majčinom mlijeku. I
klavulanska kiselina se može naći u majčinom mlijeku u tragovima (vidjeti dio 4.6.).
Biotransformacija
Amoksicilin se djelomično izlučuje urinom kao neaktivna peniciloična kiselina u količinama
ekvivalentnim 10-25% početne doze. Klavulanska kiselina se u ljudi ekstenzivno metabolizira i
eliminira urinom i fecesom te kao ugljični dioksid u izdahu.
Eliminacija
Glavni put eliminacije amoksicilina je putem bubrega dok se klavulanska kiselina izlučuje i
bubrezima i drugim mehanizmima.
Amoksicilin i klavulanska kiselina imaju poluvrijeme eliminacije oko jedan sat i srednji ukupni
klirens oko 25 l/h kod zdravih ljudi. Urinom se u nepromijenjenom obliku izluči približno 60-70%
amoksicilina i približno 40-65% klavulanske kiseline tijekom prvih 6 sati nakon primjene jedne
bolusne intravenske injekcije (1000mg.+ 200mg). Različitim studijama je dokazano da se urinom
izluči 50-85% amoksicilina i 27-60% klavulanske kiseline tijekom perioda od 24 sata. Najveća
količina klavulanske kiseline izluči se tijekom prva dva sata nakon primjene.
Istodobna primjena probenecida usporava izlučivanje amoksicilina, ali ne odgaĎa izlučivanje
klavulanske kiseline putem bubrega (vidjeti dio 4.5.).
Dob
Poluvrijeme eliminacije amoksicilina je slično za djecu staru od oko 3 mjeseca do 2 godine kao i za
stariju djecu i odrasle. Kod vrlo male djece (uključujući prijevremeno roĎenu novoroĎenčad) ne bi
trebalo primjenjivati lijek više od dva puta dnevno tijekom prvog tjedna života s obzirom na
nedovoljno razvijen mehanizam bubrežne eliminacije. Treba pripaziti na odabir doze kod starijih
pacijenata obzirom da je veća vjerojatnost da imaju smanjenu bubrežnu funkciju te je korisno pratiti
istu.
Oštećenje bubrega
Ukupan klirens seruma za amoksicilin/klavulansku kiselinu se smanjuje proporcionalno sa
smanjenjem bubrežne funkcije. Smanjenje klirensa je izraženije za amoksicilin nego za klavulansku
kiselinu s obzirom da se veći udio amoksicilina izlučuje putem bubrega. Stoga doziranje kod ljudi s
oštećenjem bubrega mora spriječiti pretjeranu akumulaciju amoksicilina uz održavanje dovoljne
količine klavulanske kiseline (vidjeti dio 4.2.).
Oštećenje jetre
Lijek treba dozirati s oprezom bolesnicima s oštećenjem jetre i redovito pratiti jetrenu funkciju.
Ispitivanje toksičnosti ponovljenih doza amoksicilina i klavulanske kiseline na psima rezultiralo je
nadraženošću želuca, povraćanjem i promjenom boje jezika.
Nije provedeno ispitivanje kancerogenosti Klavocina ili njegove djelatne komponente.
Ispitivanje toksičnosti ponovljenih doza amoksicilina i klavulanske kiseline na psima rezultiralo je
nadraženošću želuca, povraćanjem i promjenom boje jezika.
Nije provedeno ispitivanje kancerogenosti Klavocina ili njegove djelatne komponente.
Ne smije se miješati u istoj otopini s aminoglikozidima zbog mogućeg gubitka djelotvornosti
aminoglikozida.
Klavocin nije postojan u otopinama koje sadrže glukozu, dekstran i hidrogenkarbonat i ne bi se smio
dodavati navedenim otopinama.
Ne smije se miješati u istoj otopini s aminoglikozidima zbog mogućeg gubitka djelotvornosti
aminoglikozida.
Klavocin nije postojan u otopinama koje sadrže glukozu, dekstran i hidrogenkarbonat i ne bi se smio
dodavati navedenim otopinama.
Doza od 1000 mg + 200 mg se otapa u 20 ml vode za injekcije. Intravenska se injekcija primjenjuje
polako tijekom 3-4 minute. Injekciju valja primijeniti odmah nakon priprave otopine (tijekom 20
min).
Za primjenu intermitentne infuzije otopljeni se lijek dodaje infuzijskoj otopini i to
500 mg + 100 mg u 50 ml infuzijske otopine. Infuzija se primjenjuje tijekom 30 - 40 minuta.
Za primjenu intermitentne infuzije otopljeni se lijek dodaje infuzijskoj otopini i to 1,2 g u 100 ml
infuzijske otopine. Infuzija se primjenjuje tijekom 30 - 40 minuta.
Infuzija se može pripraviti s raznim infuzijskim otopinama.
Postojanost Klavocina u preporučenim infuzijskim otopinama navedena je u tablici:
Infuzijska otopina pri 25 °C Klavocin je stabilan
VODA ZA INJEKCIJE 4 sata
FIZIOLOŠKA OTOPINA 4 sata
RINGEROVA OTOPINA 4 sata
Doza od 1000 mg + 200 mg se otapa u 20 ml vode za injekcije. Intravenska se injekcija primjenjuje
polako tijekom 3-4 minute. Injekciju valja primijeniti odmah nakon priprave otopine (tijekom 20
min).
Za primjenu intermitentne infuzije otopljeni se lijek dodaje infuzijskoj otopini i to
500 mg + 100 mg u 50 ml infuzijske otopine. Infuzija se primjenjuje tijekom 30 - 40 minuta.
Za primjenu intermitentne infuzije otopljeni se lijek dodaje infuzijskoj otopini i to 1,2 g u 100 ml
infuzijske otopine. Infuzija se primjenjuje tijekom 30 - 40 minuta.
Infuzija se može pripraviti s raznim infuzijskim otopinama.
Postojanost Klavocina u preporučenim infuzijskim otopinama navedena je u tablici:
Infuzijska otopina pri 25 °C Klavocin je stabilan
VODA ZA INJEKCIJE 4 sata
FIZIOLOŠKA OTOPINA 4 sata
RINGEROVA OTOPINA 4 sata
Klavocin 1000 mg + 200 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju: HR-H-190024201
Klavocin 1000 mg + 200 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju: HR-H-190024201
amoksicilin; klavulanska kiselina 14 tableta u blisteru, u kutiji HR/Klavax-BID-875-mg--125-mg-filmom-obložene-tableteHR_48957
amoksicilin; klavulanska kiselina 1 bočica s praškom, mjerna žličica, u kutiji HR/Klavax-BID-400-mg--57-mg5-ml-prašak-za-oralnu-suspenzijuHR_48952
amoksicilin; klavulanska kiselina 10 bočica s praškom, u kutiji HR/Augmentin-1000-mg200-mg-prašak-za-otopinu-za-injekcijuinfuzijuHR_108309
amoksicilin, klavulanska kiselina 1 bočica s praškom, mjerna čašica, mjerna žličica ili dozirna štrcaljka, u kutiji HR/Augmentin-400-mg--57-mg5-ml-prašak-za-oralnu-suspenzijuHR_32354
1 bočica s praškom za pripremu 35 ml suspenzije i štrcaljkom, u kutiji HR/Klavocin-bid-400-mg--57-mg5-ml-prašak-za-oralnu-suspenzijuHR_55649
Sve što se može znati o lijekovima.