Više od 10.000 podataka o lijekovima iz cijele Europe.
Sve što se može znati o lijekovima.
Augmentin otopina za injekciju/infuziju sadrži oko 62,9 mg (2,7 mmol) natrija i oko 39,3 mg (1,0
mmol) kalija po bočici.
Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.
Teške infekcije uha, nosa i grla (kao što su mastoiditis, peritonzilarne infekcije, epiglotitis i
sinusitis popraćen teškim sistemskim znakovima i simptomima)
Akutne egzacerbacije kroničnog bronhitisa (odgovarajuće dijagnosticiranih)
Izvanbolnički stečene upale pluća
Cistitis
Pijelonefritis
Infekcije kože ili mekog tkiva, posebice celulitis, ugrizi životinja, teški zubni apscesi sa širećim
celulitisom
Infekcije kostiju i zglobova, posebice osteomijelitis
Intraabdominalne infekcije
Infekcije spolnih organa kod žena
Profilaksa infekcija povezanih s većim kirurškim zahvatima kod odraslih poput onih koji uključuju:
Gastrointestinalni trakt
Pelvičku šupljinu
Glavu i vrat
Bilijarni trakt.
Treba obratiti pažnju na službene smjernice o odgovarajućem korištenju antibiotika.
Doze su izražene kao sadržaj amoksicilina i klavulanske kiseline osim kada su doze navedene kao
zasebne komponente.
Za odabir doze lijeka Augmentin za liječenje pojedinačne infekcije treba uzeti u obzir:
Očekivane patogene i njihovu vjerojatnu osjetljivost na antibakterijske agense (vidjeti dio 4.4)
Težinu i mjesto infekcije
Dob, težinu i bubrežnu funkciju bolesnika kao što je prikazano ispod.
Prema potrebi treba razmotriti primjenu drugih doza i oblika lijeka Augmentin (npr. onih koje
osiguravaju više doze amoksicilina i/ili druge omjere amoksicilina u odnosu na klavulansku kiselinu)*
(vidjeti dijelove 4.4 i 5.1).
Ovaj oblik lijeka Augmentin osigurava ukupnu dnevnu dozu od 3000 mg amoksicilina i 600 mg
klavulanske kiseline ako se primjenjuje kako je preporučeno ispod. Ako se smatra da je potrebna viša
dnevna doza amoksicilina, preporučuje se odabir amoksicilina i klavulanske kiseline s drugim
omjerom djelatnih tvari dostupnim na tržištu kako bi se izbjegla primjena nepotrebno visokih dnevnih
doza klavulanske kiseline.
*U RH su dostupni Augmentin 400 mg + 57 mg/5 ml prašak za oralnu suspenziju, Augmentin 875 mg
+ 125 mg filmom obložene tablete te Augmentin 1000 mg + 200 mg prašak za otopinu za
injekciju/infuziju.
Trajanje liječenja treba odrediti prema odgovoru bolesnika na liječenje. Neke infekcije (npr.
osteomijelitis) zahtijevaju dulji period liječenja. Liječenje ne bi trebalo trajati dulje od 14 dana bez
ponovnog liječničkog pregleda (vidjeti dio 4.4 koji se odnosi na produljenu terapiju).
Treba obratiti pažnju na lokalne smjernice o odgovarajućoj učestalosti doziranja amoksicilina i
klavulanske kiseline.
Odrasli i djeca ≥ 40 kg
Za liječenje infekcija koje su navedene u dijelu 4.1: 1000 mg + 200 mg svakih 8 sati.
Za kiruršku profilaksu Za zahvate koji traju manje od sat vremena, pri
uvoĎenju u anesteziju preporučene doze
amoksicilina i klavulanske kiseline su: 1000 mg +
200 mg do 2000 mg + 200 mg (doze od 2000 mg
+ 200 mg mogu se dobiti primjenom drugog
lijeka dostupnog na tržištu koji sadrži amoksicilin
i klavulansku kiselinu u odgovarajućem omjeru, a
namijenjen je za intravensku primjenu).
Za zahvate koji traju dulje od sat vremena, pri
uvoĎenju u anesteziju, preporučene doze
amoksicilina i klavulanske kiseline su: 1000 mg +
200 mg do 2000 mg + 200 mg do ukupno 3 doze
od 1000 mg + 200 mg u 24 sata.
Jasni klinički znakovi infekcije pri operaciji
zahtijevat će postoperativno uobičajeni ciklus
liječenja intravenski ili peroralno.
Djeca < 40 kg
Preporučene doze:
Djeca od navršenih 3 mjeseca i starija: 25 mg+5 mg po kg svakih 8 sati
Djeca mlađa od 3 mjeseca ili lakša od 4 kg: 25 mg+5 mg po kg svakih 12 sati.
Starije osobe
Nije potrebna prilagodba doze.
Oštećenje bubrega
Prilagodba doze temelji se na maksimalnoj preporučenoj količini amoksicilina.
Nije potrebna prilagodba doze kod bolesnika s klirensom kreatinina (CrCl) većim od 30 ml/min.
Odrasli i djeca ≥ 40 kg
CrCl: 10-30 ml/min Početna doza od 1000 mg+200 mg i potom 500 mg+100 mg dva puta dnevno
CrCl < 10 ml/min Početna doza od 1000 mg+200 mg i potom 500 mg+100 mg svaka 24 sata
Hemodijaliza Početna doza od 1000 mg+200 mg i potom 500 mg+100 mg svaka 24 sata te
dodatno doza od 500 mg+100 mg na kraju dijalize (obzirom da su
koncentracije i amoksicilina i klavulanske kiseline smanjene)
Djeca < 40 kg
CrCl: 10-30 ml/min 25 mg+5 mg po kg svakih 12 sati
CrCl < 10 ml/min 25 mg+5 mg po kg svaka 24 sata
Hemodijaliza 25 mg+5 mg po kg svaka 24 sata te dodatno doza od 12,5 mg+2,5 mg po kg
na kraju dijalize (obzirom da su koncentracije i amoksicilina i klavulanske
kiseline smanjene)
Oštećenje jetre
Treba dozirati uz oprez i pratiti jetrenu funkciju u pravilnim razmacima (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).
Način primjene
Augmentin se primjenjuje intravenski.
Augmentin injekcije mogu se primijeniti bilo kao polagana intravenska injekcija tijekom perioda od 3
do 4 minute direktno u venu ili putem intermitentne infuzije ili infuzije tijekom 30 do 40 minuta.
Augmentin nije prikladan za intramuskularnu primjenu.
Kod djece mlaĎe od 3 mjeseca, Augmentin se treba primijeniti isključivo putem infuzije.
Liječenje lijekom Augmentin može se započeti intravenskim oblikom lijeka, a završiti peroralnim
oblikom lijeka koji se smatra prikladnim za pojedinog bolesnika.
Postojanje teške neposrede reakcije preosjetljivosti (npr. anafilaksija) na ostale betalaktame (npr.
cefalosporin, karbapenem ili monobaktam) u anamnezi.
Postojanje žutice/oštećenja jetre zbog primjene amoksicilina i klavulanske kiseline u anamnezi (vidjeti
dio 4.8).
U bolesnika koji se liječe penicilinom zabilježeni su slučajevi ozbiljnih, a ponekad i fatalnih reakcija
preosjetljivosti (uključujući anafilaktoidne reakcije i teške kožne nuspojave). Vjerojatnije je da će se
takve reakcije pojaviti u osoba s anamnezom preosjetljivosti na penicilin i u atopičara. Ako doĎe do
alergijske reakcije, mora se prekinuti liječenje amoksicilinom i klavulanskom kiselinom i uvesti
prikladno alternativno liječenje.
U slučaju kada je dokazano da je infekcija izazvana mikroorganizmima osjetljivima na amoksicilin,
treba razmotriti prijelaz s liječenja amoksicilinom i klavulanskom kiselinom na amoksicilin u skladu
sa službenim smjernicama.
Augmentin otopina za injekciju/infuziju možda neće biti prikladna za upotrebu kada postoji visok rizik
da su pretpostavljeni patogeni rezistentni na betalaktame što nije posredovano betalaktamazama
osjetljivima na inhibiciju klavulanskom kiselinom. S obzirom da ne postoje specifični podaci za
T>MIC i da su podaci s usporednim oralnim oblikom granični, Augmentin otopina za
injekciju/infuziju (bez dodatnog amoksicilina) se ne bi smjela koristiti za liječenje S. Pneumoniae
rezistentnog na penicilin.
Konvulzije se mogu pojaviti kod bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili onih koji primaju
visoke doze (vidjeti dio 4.8).
Amoksicilin i klavulanska kiselina bi se trebali izbjegavati ako se sumnja na infektivnu mononukleozu
s obzirom da se pojava morbiliformnog osipa povezuje s tim stanjem nakon primjene amoksicilina.
Istodobna primjena alopurinola tijekom liječenja amoksicilinom može povećati vjerojatnost alergijskih
kožnih reakcija.
Produljeno uzimanje može ponekad rezultirati porastom neosjetljivih mikroorganizama.
Pojava generaliziranog eritema praćenog povišenjem temperature povezanog s razvojem pustula na
početku liječenja može biti simptom akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP) (vidjeti
dio 4.8). Ova pojava zahtijeva prestanak liječenja lijekom Augmentin i kontraindicira bilo kakvu
daljnju primjenu amoksicilina.
Kombinaciju amoksicilina i klavulanske kiseline treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s dokazom
oštećenja jetre (vidjeti dijelove 4.2, 4.3 i 4.8).
DogaĎaji povezani s jetrom pretežno su zabilježeni u muškaraca i starijih bolesnika i mogu se povezati
s produljenim liječenjem. Rijetko su zabilježeni kod djece. U svim populacijama znakovi i simptomi
se obično pojavljuju tijekom ili kratko nakon prestanka liječenja, ali u nekim slučajevima ne postaju
očiti do nekoliko tjedana nakon završetka liječenja. Uglavnom su reverzibilni. DogaĎaji povezani s
jetrom mogu biti teški, a u jako rijetkim slučajevima zapažen je smrtni ishod. To je uglavnom uvijek
bio slučaj kod bolesnika s ozbiljnom osnovnom bolesti ili onih koji su istovremeno uzimali lijekove za
koje je poznato da imaju mogući utjecaj na jetru (vidjeti dio 4.8).
Kolitis povezan s primjenom antibiotika prijavljen je kod gotovo svih antibakterijskih agensa,
uključujući amoksicilin, i može imati raspon težine od blagog do po život opasnog (vidjeti dio 4.8).
Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu kod bolesnika s proljevom tijekom ili nakon primjene bilo
kojeg antibiotika. Ako se pojavi kolitis povezan s primjenom antibiotika, treba odmah prekinuti
liječenje lijekom Augmentin, posavjetovati se s liječnikom i započeti prikladnu terapiju. U ovom
slučaju kontraindicirani su antiperistaltici.
Tijekom duljeg liječenja preporuča se periodička procjena funkcija organskih sustava, uključujući
bubrežnu, jetrenu i hematopoetsku funkciju.
Rijetko je zapaženo produženo protrombinsko vrijeme kod bolesnika koji primaju amoksicilin i
klavulansku kiselinu. Zbog toga treba provesti prikladno praćenje kod istodobne primjene
antikoagulansa. Možda će biti potrebna prilagodba doze oralnih antikoagulansa kako bi se održao
željeni stupanj antikoagulacije (vidjeti dijelove 4.5 i 4.8).
U bolesnika s oštećenjem bubrega treba prilagoditi doziranje prema stupnju oštećenja (vidjeti dio
4.2).
U bolesnika sa smanjenim izlučivanjem urina rijetko je zabilježena kristalurija, pretežno kod
parenteralne terapije. Tijekom primjene visokih doza amoksicilina treba održavati odgovarajući
unos tekućine i izlučivanja mokraće kako bi se smanjila mogućnost nastupa amoksicilinom
izazvane kristalurije. U bolesnika s urinarnim kateterom treba redovito provjeravati prohodnost
(vidjeti dio 4.9).
Tijekom liječenja amoksicilinom treba primijeniti enzimsku metodu glukoza-oksidaze za
ispitivanje prisustva glukoze u urinu zbog mogućih lažno pozitivnih rezultata prilikom primjene
neenzimskih metoda.
S obzirom na prisustvo klavulanske kiseline u lijeku Augmentin, koja može uzrokovati
nespecifično vezanje IgG-a i albumina na membrane eritrocita, Coombsov test može biti lažno
pozitivan.
Zabilježeni su pozitivni rezultati Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testova kod
bolesnika koji uzimaju kombinaciju amoksicilina i klavulanske kiseline, a kod kojih je naknadno
dokazano da nemaju Aspergillus infekciju. Zabilježene su ukrižene reakcije polisaharida koji ne
potječu od roda Aspergillus i polifuranoza u Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA
testovima. Stoga se pozitivni rezultati testova kod bolesnika koji primaju amoksicilin i
klavulansku kiselinu trebaju tumačiti s oprezom i potvrditi drugom dijagnostičkom metodom.
Augmentin otopina za injekciju/infuziju sadrži oko 62,9 mg (2,7 mmol) natrija po bočici. O
tome treba voditi računa u bolesnika s ograničenjem unosa natrija.
Augmentin otopina za injekciju/infuziju sadrži oko 39,3 mg (1,0 mmol) kalija po bočici. O tome
treba voditi računa u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega ili bolesnika s ograničenjem unosa
kalija.
Oralni antikoagulansi i penicilinski antibiotici se široko primjenjuju u praksi bez zabilježenih
interakcija. MeĎutim, postoje slučajevi u literaturi s povišenim INR-om (international normalised
ratio) u bolesnika koji su na terapiji acenokumarolom ili varfarinom i kojima je propisana terapija
amoksicilinom. Ako je nužna istodobna primjena, treba pažljivo pratiti protrombinsko vrijeme ili INR
uz dodavanje ili smanjivanje amoksicilina. Osim toga, možda će biti potrebna prilagodba doze oralnih
antikoagulansa (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).
Metotreksat
Penicilini mogu smanjiti izlučivanje metotreksata uzrokujući pri tome moguće povećanje toksičnosti.
Probenecid
Ne preporučuje se istodobna primjena probenecida. Probenecid smanjuje renalnu tubularnu sekreciju
amoksicilina. Istodobna primjena probenecida može rezultirati povišenim i produljenim
koncentracijama amoksicilina u krvi, ali ne i klavulanske kiseline.
Mofetilmikofenolat
Nakon početka peroralnog uzimanja amoksicilina i klavulanske kiseline kod bolesnika koji primaju
mofetilmikofenolat prijavljeno je 50%-tno smanjenje koncentracije aktivnog metabolita mikofenolne
kiseline izmjerene neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka. Promjena razine izmjerene
neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka ne mora biti točan pokazatelj promjene u ukupnoj
izloženosti mikofenolnoj kiselini. Stoga, u odsutnosti kliničkih dokaza disfunkcije presatka promjena
doze mofetilmikofenolata obično nije potrebna. MeĎutim, poman klinički nadzor mora biti proveden
tijekom kombinacije i kratko nakon liječenja antibiotikom.
Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na direktne ili indirektne štetne utjecaje na trudnoću,
embrionalni/fetalni razvoj, poroĎaj ili postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3). Ograničeni podaci o primjeni
amoksicilina i klavulanske kiseline tijekom trudnoće u ljudi ne ukazuju na povišeni rizik od
kongenitalnih malformacija. U jedinom ispitivanju provedenom na ženama koje su imale prsnuće
plodovih ovoja prije termina zapaženo je da profilaktička upotreba amoksicilina i klavulanske kiseline
može biti povezana s povišenim rizikom razvoja nekrotizirajućeg enterokolitisa u novoroĎenčadi.
Treba izbjegavati primjenu u trudnoći, osim u slučajevima kada liječnik smatra da je takvo liječenje
neophodno.
Dojenje
Obje djelatne tvari se izlučuju u majčino mlijeko (no ne zna se ništa o utjecaju klavulanske kiseline na
dojenče). Posljedično, mogući su proljev i gljivična infekcija sluznica kod dojenčeta tako da će možda
trebati prestati s dojenjem.
Amoksicilin i klavulanska kiselina smiju se primjenjivati tijekom dojenja samo nakon što nadležni
liječnik procjeni omjer koristi i rizika.
Prijavljene nuspojave zapažene iz kliničkih ispitivanja i postmarketinškog praćenja lijeka Augmentin
razvrstane su prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava niže u tekstu.
Nuspojave su klasificirane prema sljedećim kategorijama učestalosti:
Vrlo često (≥1/10)
Često (≥1/100 i <1/10)
Manje često (≥1/1000 i <1/100)
Rijetko (≥1/10000 i <1/1000)
Vrlo rijetko (<1/10,000)
Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz raspoloživih podataka)
Infekcije i infestacije
Mukokutana kandidijaza Često
Pretjeran rast neosjetljivih mikroorganizama Nepoznato
Poremećaji krvi i limfnog sustava
Reverzibilna leukopenija (uključujući neutropeniju) Rijetko
Trombocitopenija Rijetko
Reverzibilna agranulocitoza Nepoznato
Hemolitička anemija Nepoznato
Produljeno vrijeme krvarenja i protrombinsko vrijeme1 Nepoznato
Poremećaji imunološkog sustava10
Angioneurotski edem Nepoznato
Anafilaksija Nepoznato
Sindrom sličan serumskoj bolesti Nepoznato
Hipersenzitivni vaskulitis Nepoznato
Poremećaji živčanog sustava
Omaglica Manje često
Glavobolja Manje često
Konvulzije2 Nepoznato
Aseptički meningitis Nepoznato
Krvožilni poremećaji
Tromboflebitis3 Rijetko
Poremećaji probavnog sustava
Dijareja Često
Mučnina Manje često
Povraćanje Manje često
Indigestija Manje često
Antibiotikom izazvan kolitis4 Nepoznato
Poremećaji jetre i žuči
Povišenje vrijednosti AST i/ili ALT5 Manje često
Hepatitis6 Nepoznato
Kolestatska žutica6 Nepoznato
Poremećaji kože i potkožnog tkiva7
Osip kože Manje često
Pruritus Manje često
Urtikarija Manje često
Erythema multiforme Rijetko
Stevens-Johnsonov sindrom Nepoznato
Toksična epidermalna nekroliza Nepoznato
Bulozni eksfolijativni dermatitis Nepoznato
Akutna generalizirana egzantematozna pustuloza Nepoznato
(AGEP)9
Reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim Nepoznato
simptomima (DRESS)
Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava
Intersticijski nefritis Nepoznato
Kristalurija8 Nepoznato
1
Vidjeti dio 4.4
2
Vidjeti dio 4.4
3
Na mjestima uboda
4
Uključuje pseudomembranski i hemoragijski kolitis (vidjeti dio 4.4)
5
Umjereno povišenje vrijednosti AST-a i/ili ALT-a zabilježeno je kod bolesnika koji su liječeni
betalaktamskim antibioticima, ali njihov značaj je nepoznat.
6
Ovi slučajevi su zabilježeni s drugim penicilinima i cefalosporinima (vidjeti dio 4.4)
7
Ako se pojavi bilo koja reakcija hipersenzitivnog dermatitisa, treba prestati s liječenjem (vidjeti
dio 4.4)
8
Vidjeti dio 4.9
9
Vidjeti dio 4.4
10
Vidjeti dijelove 4.3 i 4.4
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se
omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave
svaku sumnju na nuspojavu lijeka nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V*
Mogu se javiti gastrointestinalni simptomi i poremećaji ravnoteže tekućine i elektrolita. Zabilježena je
amoksicilinom izazvana kristalurija koja u nekim slučajevima može izazvati zatajenje bubrega (vidjeti
dio 4.4).
Konvulzije se mogu pojaviti kod bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili onih koji primaju
visoke doze.
Amoksicilin se može taložiti u urinarni kateter, pogotovo nakon intravenske primjene visokih doza, pa
trebala provoditi redovite provjere prohodnosti (vidjeti dio 4.4).
Liječenje intoksikacije
Gastrointestinalni simptomi se mogu liječiti simptomatski pri tome pazeći na ravnotežu tekućine i
elektrolita.
Amoksicilin i klavulanska kiselina se iz cirkulacije mogu odstraniti hemodijalizom.
Mehanizam djelovanja
Amoksicilin je polusintetski penicilin (betalaktamski antibiotik) koji inhibira jedan ili više enzima
(često se odnosi na penicilin-vezujućim proteinima, PBPs) u biosintezi bakterijskog peptidoglikana,
sastavnog dijela bakterijske stanične stijenke. Inhibicija sinteze peptidoglikana dovodi do slabljenja
stanične stijenke nakon čega obično slijedi liza i smrt stanice.
Amoksicilin je osjetljiv na razgradnju betalaktamazama koje proizvode rezistentne bakterije tako da
spektar njegovog djelovanja ne obuhvaća bakterije koje proizvode te enzime.
Klavulanska kiselina je betalaktam strukturno sličan penicilinima. Inaktivira neke enzime
betalaktamaze i time sprječava inaktivaciju amoksicilina. Sama klavulanska kiselina ne proizvodi
klinički koristan protubakterijski učinak.
PK/PD odnos
Vrijeme iznad minimalne inhibitorne koncentracije (T>MIC) se smatra najznačajnijom odrednicom
djelotvornosti amoksicilina.
Mehanizmi rezistencije
Dva glavna mehanizma rezistencije na amoksicilin/klavulansku kiselinu su:
Inaktivacija onim bakterijskim betalaktamazama koje same nisu inhibirane klavulanskom
kiselinom, uključujući razred B, C i D.
Promjena u penicilin-vezujućim proteinima (PBPs) koja smanjuje afinitet antibiotika prema cilju.
Nepropusnost bakterija ili mehanizmi izbacivanja posredstvom pumpe mogu uzrokovati ili pridonijeti
bakterijskoj rezistenciji, naročito kod Gram-negativnih bakterija.
Prijelomne točke
Prijelomne točke minimalnih inhibitornih koncentracija amoksicilina i klavulanske kiseline odreĎene
su od strane Europskog odbora za testiranje osjetljivosti na antibiotike (EUCAST, od engl. European
Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing)
Mikroorganizam Prijelomna točka osjetljivosti (µg/ml)
Osjetljiv Srednje osjetljiv Rezistentan
Haemophilus influenzae1 ≤1 - >1
Moraxella catarrhalis1 ≤1 - >1
Staphylococcus aureus2 ≤2 - >2
Koagulaza negativni ≤ 0,25 > 0,25
stafilokoki2
Enterococcus1 ≤4 8 >8
Streptococcus A, B, C, G5 ≤ 0,25 - > 0,25
Streptococcus pneumoniae3 ≤ 0,5 1-2 >2
1,4
Enterobacteriaceae - - >8
Gram-negativni anaerobi1 ≤4 8 >8
Gram-pozitivni anaerobi1 ≤4 8 >8
Prijelomne točke nevezane ≤2 4-8 >8
za vrste 1
1
Zabilježene vrijednosti se odnose na koncentraciju amoksicilina. OdreĎena je fiksna koncentracija
klavulanske kiseline u svrhu ispitivanja osjetljivosti, a koja iznosi 2mg/l.
2
Zabilježene vrijednosti su koncentracije oksacilina.
3
Vrijednosti prijelomnih točaka u tablici su temeljene na prijelomnim točkama za ampicilin.
4
Prijelomna točka otpornosti od R>8 mg/l osigurava da su svi izolati s mehanizmima rezistencije
zabilježeni kao rezistentni.
5
Vrijednosti prijelomnih točaka u tablici su temeljene na prijelomnim točkama za benzilpenicilin.
Učestalost rezistencije može varirati geografski i u vremenu za odreĎene vrste, te su poželjne lokalne
informacije o rezistenciji, posebno u liječenju teških infekcija. Prema potrebi treba potražiti mišljenje
stručnjaka kada je lokalna učestalost rezistencije tolika da je korist agensa za neke tipove infekcija
upitna.
Uobičajeno osjetljive vrste
Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi
Enterococcus faecalis
Gardnerella vaginalis
Staphylococcus aureus (osjetljiv na meticilin)£
Streptococcus agalactiae
Streptococcus pneumoniae1
Streptococcus pyogenes i ostali beta-hemolitički streptokoki
Streptococcus viridans skupina
Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi
Actinobacillus actinomycetemcomitans
Capnocytophaga spp.
Eikenella corrodens
Haemophilus influenzae2
Moraxella catarrhalis
Neisseria gonorrhoeae§
Pasteurella multocida
Anaerobni mikroorganizmi
Bacteroides fragilis
Fusobacterium nucleatum
Prevotella spp.
Vrste čija stečena rezistencija može biti problem
Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi
Enterococcus faecium $
Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi
Escherichia coli
Klebsiella oxytoca
Klebsiella pneumoniae
Proteus mirabilis
Proteus vulgaris
PriroĎeno rezistentni mikroorganizmi
Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi
Acinetobacter sp.
Citrobacter freundii
Enterobacter sp.
Legionella pneumophila
Morganella morganii
Providencia spp.
Pseudomonas sp.
Serratia sp.
Stenotrophomonas maltophilia
Ostali mikroorganizmi
Clamydia trachomatis
Clamydophila pneumoniae
Clamydophila psittaci
Coxiella burnetti
Mycoplasma pneumoniae
$ Prirodna srednja osjetljivost u odsustvu stečenog mehanizma rezistencije.
£ Svi stafilokoki rezistentni na meticilin otporni su na amoksicilin/klavulansku kiselinu
§ Svi sojevi s rezistencijom na amoksicilin koja nije posredovana betalaktamazama otporni su na
Augmentin
1
Sojevi Streptococcus pneumoniae koji su rezistentni na penicillin ne bi trebali biti liječeni lijekom
Augmentin (vidi odjeljke 4.2 i 4.4).
2
Sojevi sa smanjenom osjetljivošću zabilježeni su u nekim zemljama EU s učestalošću većom od
10%.
Prikazani su farmakokinetički rezultati ispitivanja u kojima su amoksicilin + klavulanska kiselina u
dozi od 1000 mg + 200 mg primjenjivani na grupi zdravih dobrovoljaca kao bolusne intravenske
injekcije što je prikazano ispod.
Srednji (± SD) farmakokinetički parametri
Bolusna intravenska injekcija
Primijenjena Amoksicilin
doza Doza Srednja vršna T ½ (h) AUC (h.mg/l) izlučeno u
serumska urinu (urinary
koncentracija recovery) (%,
(µg/ml) 0 do 6 h)
AMX/CA 1000 1000 mg 105,4 0,9 76,3 77,4
mg/200 mg
Klavulanska kiselina
AMX/CA 1000 200 mg 28,5 0,9 27,9 63,8
mg/200 mg
AMX – amoksicilin, CA – klavulanska kiselina
Distribucija
Od ukupnog sadržaja u plazmi na bjelančevine se veže oko 25% klavulanske kiseline i 18%
amoksicilina. Prividni volumen distribucije je oko 0,3-0,4 l/kg za amoksicilin i oko 0,2 l/kg za
klavulansku kiselinu.
Nakon intravenske primjene, i amoksicilin i klavulanska kiselina su naĎeni u žučnjaku,
abdominalnom tkivu, koži, masnom i mišićnom tkivu te sinovijalnoj i peritonealnoj tekućini, žuči i
gnoju. Amoksicilin se adekvatno ne distribuira u cerebrospinalnu tekućinu.
Iz ispitivanja na životinjama ne postoje dokazi o značajnom zadržavanju tvari u tkivu koje potječu od
obje komponente lijeka. Amoksicilin se, kao i većina penicilina, može naći u majčinom mlijeku. I
klavulanska kiselina se može naći u majčinom mlijeku u tragovima (vidi odjeljak 4.6).
Biotransformacija
Amoksicilin se djelomično izlučuje u urin kao neaktivna peniciloična kiselina u količinama
ekvivalentnim 10-25% početne doze. Klavulanska kiselina se u ljudi ekstenzivno metabolizira i
eliminira u urin i feces te kao ugljični dioksid u izdahu.
Eliminacija
Glavni put eliminacije amoksicilina je putem bubrega dok se klavulanska kiselina izlučuje i bubrezima
i drugim mehanizmima.
Amoksicilin i klavulanska kiselina imaju poluvrijeme eliminacije oko jedan sat i srednji ukupni klirens
oko 25 l/h kod zdravih ljudi. U urin se u nepromijenjenom obliku izluči približno 60-70%
amoksicilina i približno 40-65% klavulanske kiseline tijekom prvih 6 sati nakon primjene jedne
bolusne intravenske injekcije (1000mg.+ 200mg). Različitim ispitivanjima je dokazano da se u urin
izluči 50-85% amoksicilina i 27-60% klavulanske kiseline tijekom 24 sata. Najveća količina
klavulanske kiseline izluči se tijekom prva dva sata nakon primjene.
Istodobna primjena probenecida usporava izlučivanje amoksicilina, ali ne odgaĎa izlučivanje
klavulanske kiseline putem bubrega (vidjeti dio 4.5).
Dob
Poluvrijeme eliminacije amoksicilina je slično za djecu u dobi od oko 3 mjeseca do 2 godine kao i za
stariju djecu i odrasle. Kod vrlo male djece (uključujući prijevremeno roĎenu novoroĎenčad) ne bi
trebalo primjenjivati lijek više od dva puta dnevno tijekom prvog tjedna života s obzirom na
nedovoljno razvijen mehanizam bubrežne eliminacije. Treba pripaziti na odabir doze kod starijih
bolesnika obzirom da je veća vjerojatnost da imaju smanjenu bubrežnu funkciju te je korisno pratiti
istu.
Oštećenje bubrega
Ukupan klirens seruma za amoksicilin/klavulansku kiselinu se smanjuje proporcionalno sa
smanjenjem bubrežne funkcije. Smanjenje klirensa je izraženije za amoksicilin nego za klavulansku
kiselinu s obzirom da se veći udio amoksicilina izlučuje putem bubrega. Stoga doziranje kod ljudi s
oštećenjem bubrega mora spriječiti pretjeranu akumulaciju amoksicilina uz održavanje dovoljne
količine klavulanske kiseline (vidjeti dio 4.2).
Oštećenje jetre
Lijek treba dozirati s oprezom bolesnicima s oštećenjem jetre i redovito pratiti jetrenu funkciju.
Ispitivanje toksičnosti ponovljenih doza amoksicilina i klavulanske kiseline na psima rezultiralo je
nadraženošću želuca, povraćanjem i promjenom boje jezika.
Nije provedeno ispitivanje kancerogenosti lijeka Augmentin ili njegove djelatne komponente.
Ako se Augmentin propisuje istodobno s aminoglikozidom, antibiotike se ne smije miješati u istoj
štrcaljki, spremniku niti priboru za intravensku tekućinu, jer može doći do gubitka djelovanja
aminoglikozida.
Augmentin se ne smije miješati s infuzijama koje sadrže glukozu, dekstran ili bikarbonat.
2 godine.
Rekonstituirane bočice (za intravensku injekciju ili prije razrjeĎivanja za infuziju)
Rekonstituirana otopina (1 bočica s 20 ml vode za injekcije Ph.Eur.) se treba primijeniti ili razrijediti
odmah, unutar 20 minuta.
RazrijeĎen za intravensku infuziju
Dokazana kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni je 2-3 sata na temperaturi od 25°C, ili 8 sati na
temperaturi od 5°C. S mikrobiološkog stajališta, rekonstituirana i razrijeĎena otopina (1
rekonstituirana boca u najmanjem volumenu od 100 ml infuzijske tekućine) se treba primijeniti
odmah.
Intravenska infuzija amoksicilin/klavulanske kiseline može se dati u rasponu različitih intravenskih
tekućina.
Zadovoljavajuće koncentracije antibiotika zadržale su se na 5°C i na sobnoj temperaturi (25°C) u
preporučenim volumenima navedenih tekućina za infuziju. Ukoliko se rekonstituiraju i održavaju na
sobnoj temperaturi (25°C), infuzije je potrebno dovršiti unutar vremena navedenih u sljedećoj tablici.
Intravenska infuzija Stabilnost na 25°C
voda za injekcije (Ph.Eur.) 3 sata
0,9% w/v intravenska infuzija natrijevog klorida (9 mg/ml) 3 sata
injekcija 1959 otopine natrijevog klorida (Ringerova otopina) 2 sata
intravenska infuzija otopine natrijevog laktata (Ringer-Laktat: 2 sata
Hartmannova otopina)
intravenska infuzija 0,3% w/v kalijevog klorida i 0,9% w/v 2 sata
natrijevog klorida (3 mg/ml i 9 mg/ml)
Za čuvanje na 5°C, rekonstituirane otopine lijeka Augmentin za intravensku primjenu mogu se
pohraniti u prethodno ohlaĎene infuzijske vrećice koje sadrže ili vodu za injekciju (Ph. Eur.) ili
natrijev klorid (BP) (0,9% w/v), koje se mogu čuvati i do 8 sati. Nakon toga, infuziju treba primijeniti
odmah nakon postizanja sobne temperature.
Stabilnost Augmentin otopine za intravensku primjenu ovisi o koncentraciji. U slučaju da je potrebna
uporaba više koncentriranih otopina, u skladu s tim je potrebno prilagoditi stabilnost.
Augmentin za intravensku primjenu je manje stabilan u infuzijama koje sadrže glukozu, dekstran ili
bikarbonat. Rekonstituirana otopina amoksicilina/klavulanske kiseline može se ubrizgati u sistem za
infuziju u razdoblju od 3 do 4 min.
Svu preostalu otopinu antibiotika valja ukloniti.
Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
Pakiranje od 10 staklenih bočica.
Priprema otopine za intravensku injekciju
Voda za injekcije (Ph.Eur.) je uobičajeno otapalo. Augmentin se otapa u 20 ml otapala. Iz toga
proizlazi otprilike 20,9 ml otopine za jednokratnu primjenu. Moguće je da se prilikom rekonstitucije
pojavi prolazno ružičasto obojenje. Rekonstituirana otopina je uobičajeno bezbojna do žute boje.
Augmentin se treba primijeniti unutar 20 minuta od rekonstitucije.
Priprema otopine za intravensku infuziju
Augmentin injekcije nisu prikladne za višedoznu primjenu.
Augmentin se treba rekonstituirati kao što je prethodno opisano za injekcije. Rekonstituiranu otopinu
treba bez odlaganja dodati u 100 ml infuzijske tekućine pomoću mini vrećice ili „in-line“ birete.
Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskim stranicama Agencije za lijekove i
medicinske proizvode na http://www.halmed.hr.
amoksicilin; klavulanska kiselina 14 tableta u blisteru, u kutiji HR/Klavax-BID-875-mg--125-mg-filmom-obložene-tableteHR_48957
amoksicilin; klavulanska kiselina 1 bočica s praškom, mjerna žličica, u kutiji HR/Klavax-BID-400-mg--57-mg5-ml-prašak-za-oralnu-suspenzijuHR_48952
amoksicilin; klavulanska kiselina 10 bočica s praškom, u kutiji HR/Augmentin-1000-mg200-mg-prašak-za-otopinu-za-injekcijuinfuzijuHR_108309
amoksicilin, klavulanska kiselina 1 bočica s praškom, mjerna čašica, mjerna žličica ili dozirna štrcaljka, u kutiji HR/Augmentin-400-mg--57-mg5-ml-prašak-za-oralnu-suspenzijuHR_32354
1 bočica s praškom za pripremu 35 ml suspenzije i štrcaljkom, u kutiji HR/Klavocin-bid-400-mg--57-mg5-ml-prašak-za-oralnu-suspenzijuHR_55649
Sve što se može znati o lijekovima.